Kako tehnološke kompanije prikupljaju podatke?
Velike tehnološke kompanije, kao npr Google, Facebook i Amazon prikupljaju korisničke podatke na nekoliko načina. Ovi podaci se mogu prikupljati iz interakcija koje korisnici imaju sa ovim kompanijama, kao što su pretrage na Google-u, objave na Facebooku ili kupovine na Amazonu. Podaci se također mogu prikupljati iz izvora trećih strana, kao što su marketinške kompanije, vladine agencije i društveni mediji.
Prikupljeni podaci mogu uključivati informacije kao što su lokacija korisnika, posjećene web stranice, korišteni pojmovi za pretraživanje, objave na društvenim mrežama, izvršene kupovine i interakcije s drugim korisnicima. Tehnološke kompanije koriste ove podatke za kreiranje korisničkih profila, koji se mogu koristiti za ciljanje određenih reklama na svakog korisnika.
Međutim, prikupljanje podataka od strane tehnoloških kompanija izazvalo je zabrinutost za privatnost korisnika. Korisnici možda nisu svjesni koliko podataka se prikuplja o njima ili kako se ti podaci koriste. Osim toga, podaci se mogu koristiti u zlonamjerne svrhe, kao što su krađa identiteta ili cyber kriminal.
U sljedećem dijelu članka ispitat ćemo kako kompanije koriste ove podatke za kreiranje ciljanih reklama i rizike povezane s ovom praksom.
Kako velike tehnološke kompanije prikupljaju naše podatke?
Danas koristimo sve više tehnologija za naše svakodnevne zadatke. Pametni telefoni, laptopovi i tableti su dio našeg svakodnevnog života. Međutim, ove tehnologije također prikupljaju podatke o našem ponašanju, preferencijama i navikama. Velike tehnološke kompanije koriste ove podatke za kreiranje ciljanih reklama za potrošače.
Velike tehnološke kompanije prikupljaju ove podatke iz različitih izvora, uključujući kolačiće, informacije o nalogu i IP adrese. Kolačići su datoteke pohranjene na našim računarima koje sadrže informacije o našim navikama pretraživanja. Informacije o računu uključuju informacije koje pružamo web stranicama kada kreiramo račun, kao što su naše ime, adresa e-pošte i godine. IP adrese su jedinstveni brojevi koji se dodjeljuju svakom uređaju spojenom na Internet.
Ove kompanije zatim koriste ove podatke za kreiranje ciljanih reklama za potrošače. Oni analiziraju prikupljene podatke kako bi odredili preferencije potrošača i šalju im oglase na osnovu njihovih interesa. Na primjer, ako potrošač traži sportsku obuću na internetu, velike tehnološke kompanije mogu tom potrošaču poslati reklame za sportske cipele.
Ovi ciljani oglasi mogu izgledati korisni potrošačima, ali također izazivaju zabrinutost za privatnost. Potrošači možda nisu svjesni količine prikupljenih podataka o njima ili im možda neće biti ugodno koristiti te podatke za kreiranje ciljanih reklama. Zato je važno razumjeti kako velike tehnološke kompanije prikupljaju i koriste naše podatke, kao i zakone i propise koji reguliraju privatnost.
U sljedećem dijelu ćemo pogledati zakone i propise o privatnosti širom svijeta i uporediti razlike između zemalja.
Kako korisnici mogu zaštititi svoje lične podatke?
Sada kada smo vidjeli kako tehnološke kompanije koriste naše lične podatke i kako vlade i regulatori pokušavaju zaštititi našu privatnost, hajde da vidimo šta možemo učiniti kao korisnici da zaštitimo svoje lične podatke.
Prvo, važno je biti svjesni onoga što dijelimo na mreži. Društvene mreže, aplikacije i web stranice mogu prikupljati informacije o nama, čak i ako im to izričito ne dozvolimo. Stoga moramo biti svjesni informacija koje dijelimo na mreži i načina na koji se one mogu koristiti.
Tada možemo poduzeti korake da ograničimo količinu informacija koje dijelimo. Na primjer, možemo ograničiti dozvole koje dajemo aplikacijama, ne dijeliti našu lokaciju, koristiti adrese e-pošte i ekranska imena umjesto našeg pravog imena, i ne pohranjivati osjetljive informacije kao što je naš broj socijalnog osiguranja ili informacije o našem online bankarstvu.
Također je važno redovno provjeravati postavke privatnosti naših online naloga, ograničiti informacije koje javno dijelimo i ograničiti pristup našim nalozima i uređajima korištenjem jakih lozinki i omogućavanjem koraka dvostrane verifikacije.
Konačno, možemo koristiti alate kao što su blokatori oglasa i ekstenzije pretraživača da ograničimo online praćenje i prikupljanje podataka od strane oglašivača i tehnoloških kompanija.
Ukratko, zaštita naših ličnih podataka na mreži je svakodnevni posao. Svjesni onoga što dijelimo, ograničavanjem količine informacija koje dijelimo i korištenjem alata za ograničavanje praćenja na mreži, možemo zaštititi svoju privatnost na mreži.
