U zakonu o radu koji je obilježen sve većom važnošću ugovornog standarda i umnožavanjem odstupajućih ili dopunskih zakonskih odredbi, pravila „koja su prirode javnog poretka“ pojavljuju se kao posljednja ograničenja pregovaračke slobode socijalnih partnera ( C. trav., Čl. L. 2251-1). Oni koji od poslodavca zahtijevaju da "osigura sigurnost i zaštiti fizičko i mentalno zdravlje radnika" (C. trav., Čl. L. 4121-1 f.), Doprinoseći njihovoj djelotvornosti osnovno pravo na zdravlje (Preambula Ustava iz 1946, stav 11; Povelja o osnovnim pravima EU, član 31, stav 1), svakako su njegov dio. Stoga nijedan kolektivni ugovor, čak ni pregovaran s predstavnicima zaposlenih, ne može izuzeti poslodavca od primjene određenih mjera za sprečavanje rizika.

U ovom slučaju, izmjena okvirnog sporazuma od 4. maja 2000. godine koji se odnosi na organizaciju i smanjenje radnog vremena u sektoru medicinskog transporta zaključena je 16. juna 2016. Sindikalna organizacija koja je učestvovala u pregovorima bez potpisivanjem ovog amandmana, Tribunal de grande pokrenuo je zahtjev za poništavanje nekih njegovih odredbi, posebno onih koje se odnose na ...