Prije svega, poslodavac mora biti jasan o cilju koji se želi postići predviđenom obukom. Ova se radnja zapravo može poduzeti radi zadovoljenja zakonske obveze, što je često slučaj za obavljanje reguliranih aktivnosti ili funkcija: vozača strojeva ili određenih vozila, dobivanja ili obnavljanja kvalitete spasilačke tvrtke (SST) ... 

Obuka također omogućava osiguravanje prilagodbe vještina zaposlenika njihovim radnim stanicama ili njihovoj zapošljivosti u profesionalnom kontekstu koji se sve više razvija, na primjer, uz rastuću važnost digitalnih tehnologija. Ovu dvostruku obvezu apsolutno ne treba zanemariti s obzirom na sudsku praksu koja podsjeća, odluka za odlukom, odgovornost poslodavca u ovom pitanju (vidi članak o socijalnom dijalogu i osposobljavanju).

Još jedan preduvjet je precizno definiranje profila i ukupnog broja sudionika u akciji(ama) obuke koju treba provesti: odluka o slanju značajnog broja zaposlenika na obuku u isto vrijeme može se brzo pokazati problematičnom u slučaju dodatnog iznenadna aktivnost ili gomilanje neplaniranih izostanaka. Očito, što je poduzeće manje, te se poteškoće više povećavaju. Stoga treba obratiti posebnu pozornost