U radnom pravu obilježenom sve većom važnošću ugovornog standarda i umnožavanjem odstupajućih ili dopunskih zakonskih odredbi, pravila "koja su karaktera javnog poretka" pojavljuju se kao posljednja ograničenja pregovaračke slobode socijalnih partnera ( C. trav., Čl. L. 2251-1). Oni koji od poslodavca zahtijevaju da "osigura sigurnost i zaštiti fizičko i mentalno zdravlje radnika" (C. trav., Čl. L. 4121-1 f.), Doprinoseći učinkovitosti potonjeg temeljnog prava na zdravlje (Preambula Ustava iz 1946, stavak 11; Povelja o temeljnim pravima EU-a, članak 31, stavak 1), zasigurno su njegov dio. Stoga niti jedan kolektivni ugovor, čak ni pregovaran s predstavnicima zaposlenika, ne može izuzeti poslodavca od primjene određenih mjera za sprečavanje rizika.
U ovom slučaju, izmjena okvirnog sporazuma od 4. svibnja 2000. godine koja se odnosi na organizaciju i smanjenje radnog vremena u sektoru medicinskog prijevoza zaključena je 16. lipnja 2016. Sindikalna organizacija koja je sudjelovala u pregovorima bez potpisivanjem ovog amandmana, Tribunal de grande pokrenuo je zahtjev za poništavanje nekih njegovih odredbi, posebno onih koje se odnose na ...
