Prvo, poslodavac mora biti jasan o cilju koji se teži predviđenom obukom. Ova radnja se u stvari može poduzeti da bi se zadovoljila zakonska obaveza, što je čest slučaj za obavljanje propisanih aktivnosti ili funkcija: vozača mašina ili određenih vozila, dobivanja ili obnavljanja kvaliteta spasilačke kompanije (SST) ...
Obuka takođe omogućava da se osigura da su vještine zaposlenih i dalje prilagođene njihovim radnim stanicama ili njihovoj zapošljivosti u sve većem profesionalnom kontekstu, na primjer, uz rastuću važnost digitalnih tehnologija. Apsolutno se ne smije zanemariti ova dvostruka obaveza s obzirom na sudsku praksu koja podsjeća, odluka za odlukom, odgovornost poslodavca u ovom pitanju (vidi članak o socijalnom dijalogu i obuci).
Drugi preduslov je precizno definisanje profila i ukupnog broja učesnika u akciji(ama) obuke koja će se realizovati: odluka da se na obuku pošalje značajan broj zaposlenih u isto vreme može se brzo pokazati problematičnom u slučaju dodatnog iznenadna aktivnost ili gomilanje neplaniranih izostanaka. Očigledno, što je kompanija manja, ove poteškoće se više povećavaju. Stoga treba obratiti posebnu pažnju
